Privatizacija je, srećom, u ovoj firmi, za razliku od mnogih preduzeća u Republici Srpskoj, donijela napredak.

To, međutim, ne znači da se, nakon transformacije dijela takozvane društvene, odnosno državne svojine u privatnu, koja se desila u septembru 2003., zaposleni radnici "Neimarstva" nisu suočavali sa vrlo krupnim problemima koji su, da bi se odgovorilo izazovima vremena, morali podrazumijevati obnovu resursa firme.

Iako mladi i željni dokazivanja, novi rukovodioci firme ni slutili nisu sa čime će se sve susresti, hvatajući se u koštac najprije sa dugovanjima koja su se u prethodnim godinama nagomilala i prema državi, i prema dobavljačima, a, što je najvažnije, prema radnicima kojima su se morala obezbijediti zakonom zagarantovana prava, ali dati i podsticaj za ostanak u preduzeću.

Problemu redovnih isplata ličnih dohodaka dodaje se prava lavina tužbi radnika za neisplaćene zarade iz prethodnog perioda, a izvršna rješenja o isplatama sustižu jedna druge u 2004. godini.

Tada se u Trebinju smatrala gotovo suluda ideja ovdašnjeg menadžmenta hvatanje u koštac sa ovim poteškoćama koje su onemogućavale poslovanje.

O ovom vremenu u "Neimarstvu" uobičavaju da kažu jedino to da se uz mnogo napora počinje ponovo graditi krajem 2004. godine.

 

U toku 2005. godine "Neimarstvo" hvata sve veći zamah, koji je uveliko najavljivao povratak stare slave. Pred kraj godine useljena je zgrada u Svatovskoj ulici u Bregovima, koja predstavlja spoj modernog dizajna, najsavremenijih građevinskih standarda, kvalitetne gradnje i promotivnih cijena.

Na površini od 750 metara kvadratnih smješteno je 16 stambenih jedinica, uglavnom manjih, sa podrumskim prostorijama, a na cijeloj zgradi, kao i na samom krovu, urađen je savremeni termoizolacioni sistem, prema kome su sve ove površine obložene sa 8 centimetara debelim stiroporom.

O efikasnosti ovog sistema najbolje svjedoče sami stanari zgrade koji su u ovoj grejnoj sezoni imali višestruke uštede.

I ovaj , kao i svi ostali objekti "Neimarstva", građen je po principima dogovora projektanata i stanara, čije su se želje usklađivale sa projektantskim normama.

Iako još uvijek u velikim finansijskim problemima, firma konačno uspijeva da se bavi poslovima zbog kojih je, prije gotovo 60 godina i formirana – građevinarstvom i projektovanjem.

Na temeljima iskustava u projektovanju i građenju industrijskih postrojenja i hala, "Neimarstvo" je u 2005. godini, napravilo jedan daleko manji objekat od onih koji su nekada građeni za velike kompanije, ali ipak, za uslove današnjeg rada,  izuzetno dobro urađen.

U pitanju je i pomalo specifičan objekat – Vinarija Tvrdoškog podruma.

Objekat je, između ostalog, zanimljiv i zbog toga što je građen na nepristupačnom terenu i relativno je velikih gabarita.

Svijetla visina objekta je 9 metara, sa rasponom od 11,5 merata, dok je njegova dužina 25 metara.

S obzirom da su ambicije ovdašnjih monaha koji prave izvrsno vino, za neko buduće vrijeme, i proširenja kapaciteta, i građevinari "Neimarstva" su u izvođenju svoga dijela posla predvidjeli nastavak gradnje, pa je ploča dimenzionisana tako da se na nju može nadgraditi značajan teret.

U istoj godini ovo preduzeće gradi još jedan sličan objekat. U pitanju je vinarija čuvenih "Podruma Vukoje".

To je takođe objekat relativno većih dimenzija, sa sličnim karakteristikama prethodnom zdanju, odnosno, međuspratne konstrukcije su dimenzionisane na enormno velike terete, sa dosta velikim procentom armature u ukupnoj masi armiranog betona.

Osim ovih, značajno je pomenuti i jednu radionicu, izgrađenu za potrebe Eparhije Zahimsko-hercegovačke i primorske, a riječ je o stolarsko – voskarskoj radionici kod Manastira Tvrdoš.

Pored nje, u izgrađena je i radionica za firmu "MAK Copany", u predgrađu Trebinja – Hrupjela, koja je započeta krajem 2005. godine.

Gotovo na isti onaj način kada se 1947. formirala mala građevinska firma "Sresko građevinsko preduzeće", "Neimarstvo", nepunih 60 godina nakon toga, u poslove kreće ni od čega, jer je oprema sa kojom su raspolagali raznesena ili većim dijelom neupotrebljiva.

Menadžment firme je, međutim, i pored još uvijek značajnih finansijskih problema, u drugoj polovini 2005. godine uspio dogovoriti finansiranje i nabavku opreme i građevinskih mašina čija je vrijednost više miliona maraka.

Trenutno, u ovoj firmi je nabavljeno i još uvijek se nabavlja oprema i građevinske mašine na koje bi "Neimarstvu" pozavidjele i mnogo jače firme i građevinski giganti.   

I gotovo kao po ustaljenoj praksi od prije nekoliko decenija, u firmi se dalje nastavlja ubrzani oporavak, u kome je izvršena i obnova pogona kamenoloma, separacije, fabrike betona i betonskih prefabrikata u Lučin dolu nadomak Trebinja.

Danas se nivo proizvodnje agregata u dobroj mjeri primakao planiranom, s tim što se, u svakom slučaju, na tome neće stati, jer jasan cilj preduzeća je napredak, a ovi planovi treba da se udvostruče.

U toku su stalna ulaganja i aktivnosti na daljem osposobljavanju pogona, gdje je, osim unapređenja i obnove proizvodnih kapaciteta, instalirana automatska kolska vaga, uveden savremeni video nadzor, planirano formiranje moderne laboratorije, sistema otprašivanja, i niz drugih stvari.

 

Menadžment "Neimarstva" se, krajem 2005. godine, u cilju saniranja finansijske krize izazvane prispjelim obavezama i zaostalim dugovanjima iz ranijeg perioda, kao što su reprogram poreskih obaveza i doprinosa za period od 1998 – 2002., te izvršna sudska riješenja, odlučio da proda jedan manji dio građevinskog zemljišta u krugu svoje poslovne zgrade francuskoj firmi "Interex".

Taj poslovni potez se pokazao korisnim na više načina, jer je, osim priliva sredstava od prodaje zemlje, "Neimarstvo" sklopilo i ugovor o gradnji poslovnog objekta za ovu firmu, površine od oko 2.000 metara kvadratnih. Ovaj je poslovni poduhvat, svakako, predstavljao krupan korak i, kako to rukovodstvo "Neimarstva" u posljednje vrijeme često ističe, "inicijalnu kapislu" u finansijskom preokretu u poslovanju firme.

U protekloj, 2006. godini, "Neimarstvo" je završilo radove na prodajnom objektu "Interex" i započelo izgradnju velikog stambeno-poslovnog kompleksa S-93, kompleksa koji je prvobitno bio zamišljen sa 93 stambene jedinice raspoređene u četiri lamele visine od 6 do 9 spratova, da bi, naknadno, broj stanova bio povećan na 107. Projekat obuhvata površinu od oko 4.500 metara kvadratnih, na kojima su, osim već usvojenih standarda, predviđeni liftovi u svim ulazima, razvođenje centralnog grijanja.

Tradicija dobre gradnje "Neimarstva" čiji su radnici izgradili mnoge turističke i  stambeno – poslovne objekte širom nekadašnje Jugoslavije, polako se i danas, nakon višedecenijskog opstanka na tržištu velike konkurentnosti, ipak sa uspjehom nastavlja.

Da je to tako pokazuje i činjenica sa "Neimarstvo" ostvaruje ono što priželjkuje svaka ozbiljna građevinska firma, ne samo sa ovih prostora, nego i iz susjedne Srbije i Crne Gore, a riječ je izvođenju radova u višemilionskom, modernom gradu kakav je Beograd. Građevinari "Neimarstva" su, za početak, krenuli sa izgradnjom stambene zgrade u ulici Vojvode Stepe, preko svoje organizacione jedinice "Neimarstvo internacional" iz Beograda.

Svakako je važno napomenuti i osnivanje organizacione jedinice za Crnu Goru, u Herceg Novom, gdje je nakon završetka radova na stambenoj zgradi u ovom gradu planirano otvaranje novih gradilišta širom Crne Gore.

Ako se ovoj činjenici doda i to da u "Neimarstvu" imaju velike šanse da realizuju ugovor potpisan polovinom 2005. godine sa italijanskom firmom SUPCO, onda je progres očigledniji.

Trenutno, "Neimarstvo" ima oko 190 zaposlenih radnika, sa tendencijom stalnog porasta broja zaposlenih, svih obrazovnih profila, što za malu sredinu kakavo je Trebinje, a uzimajući  u obzir i opštu nezaposlenost, nizak standard stanovništva i činjenicu da građevinarstvo kao privredna grana u Republici Srpskoj ne kotira baš najbolje,  predstavlja znatan uspjeh...