|
"Sresko građevinsko preduzeće Trebinje", koje će kasnije prerasti u "Neimarstvo", osnovano je krajem 1947. godine, a počelo sa radom 1. januara 1948. U to vrijeme preduzeće ima jedan trofejni kamion i to je bila sva njegova mehanizacija. Ostali alati, poput lopata, krampi, donosili su sami radnici od svojih kuća. Prvi radovi bili su na putu koji povezuje dvije trebinjske mjesne zajednice Lastva – Nudo, zatim na proširenju puta od Lastve prema susjednom Nikšiću, a nakon toga je uslijedio posao na putu od Trebinja do mjesne zajednice Ivanica koja se nalazi na putu do Dubrovnika. Predesetih godina "Sresko građevinsko preduzeće Trebinje" gradi nekoliko manjih objekata u Trebinju i Dječije odmaralište u Cavtatu. Tih godina je nabavljena i prva miješalica za beton, a za njom još dvije, što je u to vrijeme bila posljednja riječ tehnike. Preduzeće, međutim, sve do 1955. godine, kada mijenja i svoj naziv u "Neimarstvo", jedva da opstaje, da bi nakon ove godine počelo bilježiti blagi uspon. Iako je narednih desetak godina evidentan izvjestan razvoj, on ide sporim tempom. Početkom šezadesetih Neimarstvo je sagradilo zgradu Pošte sa 6 šaltera i 150 metara kvadratnih na spratu, za potrebe tehničke službe, a 1963. se radnici Insdustrije građevinskih materijala i betonskih elemenata GRAMON udružuju sa Neimarstvom. Hronologija kaže da su se godinu ili dvije dana kasnije njima pridružile i dvije srodne radne organizacije, "Popovac" iz Zavale i "Viduša" iz Bileće, a nešto kasnije im se pridružuju i GAT iz Gacka i "Građevinar" iz Ljubinja, što će se pokazati ispravnim. Prvi značajan period u svom razvoju, ovo preduzeće je imalo od 1965. kada je već očigledno da se specijaliziralo za određenu vrstu radova, od kada počinju dobijati poslove i van trebinjske opštine, na dalmatinskom i crnogorskom primorju.
1964. se nižu uspješni poslovi, kada se grade Školski centar Trebinje za preko 2.000 đaka, prestižni ugostiteljski objekat Vila Lastva nadomak Trebinja, Medicinski centar u Trebinju, te zgrada Atlanske plovidbe u Dubrovniku i odmarališta u Budvi za željezare iz Nikšića i Sevojna, PTT iz Beograda, skladište luke, brodogradilište i novi Vodovod u Dubrovniku, silose u Bileći, razna odmarališta i hotele na Pelješcu.
Od 1970. Građevinsko i montažno preduzeće "Neimarstvo", zbog integracije sa nekim srodnim preduzećima, kao i sve većeg obima poslova, nalazi se na drugom mjestu po broju zaposlenih i ukupnim primanjima u Trebinju, odmah iza privrednog giganta Industrije alata. Preduzeće koje je već šezdesetih godina steklo punu afirmaciju brzom i kvalitetnom gradnjom, kakvim se Neimarstvo pokazalo u Orebiću, izgradnjom hotelskih kapaciteta još 1963., sedamdesetih se godina usavršava na brzoj gradnji turističko – ugostiteljskih, ali i stambenih i drugih objekata, pa zbog velikog angažmana svake godine prima po stotinjak i više novih radnika. U 1971. godini preduzeće je izgradilo Dom kulture u Trebinu, dogradilo, odnosno adaptiralo, neke objekte Industrije alata, Begovu kuću i još nekoliko manjih privrednih objekata, izgradilo hotel Tjentište, Omladinski dom u Gacku i slično. Radnici "Neimarstva" su tokom 1972. najviše radili u Pržnom kod Tivta, gdje Turističko ugostiteljsko preduzeće "Globus " gradi nekoliko hotela i moderan auto-kamp, gdje je najprezentativniji hotel "Plavi horizonti". Tada se radi gotovo čitave godine, a preduzeće već širi svoju djelatnost, osnivajući vlastiti konstrukcioni biro i pogon za proizvodnju betonskih elemenata, a već ima i iskusan i stručan radni i rukvodeći kadar. Te godine, "Neimarstvo" dovršava poslovne prostorije preduzeća Autorad, aneks Hotela Leotar, Upravno poslovnu zgradu HET-a, Industrijsku pekaru, Autobazu Auto-moto saveza, gradi i aneks Medicinskog centra Trebinje, Rekreaciono-sporski centar i Treću osnovnu školu. Naredne godine se, pored drugih gradilišta u susjednim republikama, radnici Neimarstva dokazuju i "na domaćem terenu", izgradnjom Olimpijskog bazena, za koji se 1974. dovršavaju svlačione, tribine i sanitarni objekti. U Glasu Trebinja od 15. maja. 1973. piše da u proteklih nekoliko godina Neimarstvo iz godine u godinu posluje sve bolje, što je značajno i zbog činjenice da se slična građevinska preduzeća sve više nalaze u nezavidnim situacijama. Tada se, svake godine, i plan i realizacija i lični dohoci znatno povećavaju , a građevinarstvo je na području opštine odmah iza industrije i trgovine. Svih ovih godina trebinjski neimari grade i stanove u cijeloj Hercegovini, a do sredine 1973. samo u Trebinju izgradili su oko 500 stambenih jedinica. Do početka turističke sezone 1974. Neimarstvo za potrebe hotelskog preduzeća Orebić na Pelješcu adaptira i dograđuje hotel B kategorije Belvi sa 70 soba, odnosno 145 ležajeva. Prije njega izgrađeni Orsan i Rataneum na Pelješcu prokrčili su put Trebinjcima do novih građevinskih poslova. 1974. se u Trebinju gradi druga faza Konfekcijskog preduzeća "Novoteks", Robna kuća Borac iz Travnika, dok se u Bileći gradi Društveni dom, Motel na Bilećkom jezeru i niz stambenih objekata. Sve ove poslove izvodi "Neimarstvo". Ono će iste te godine izgraditi i aneks u kome će se smjestiti dječji i školski dispanzer, dispanzer za zadravstvenu zaštitu radnika, dispanzer za zdravstvenu zaštitu žena, centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju u trebinjskoj Bolnici. Takođe, počeće radove na tada modernom objektu Autobuske stanice, a vršiće i rekonstrukciju i dogradnju objekata Industrije alata i Štamparije, dovršiti aneks Školskog centra od 8 učionica i dva kabineta, vrtić u naselju Bregovi u Trebinju, kao i prostorije za novu predionicu Tekstilnog kombinata Bilećanka iz Bileće. Do 1974. izgradili su još oko 1.000 stanova.
1975. već su preduzeti prvi koraci na modernizaciji, gdje se uspostavlja saradnja sa zavodima za ispitivanje građevinskog materijala, a poslije iscrpnih analiza, realizuju se i brojni programi. Industrija građevinskog materijala tada će, uz visokogradnju koja je u to vrijeme već postala gotovo isključiva preokupacija "Neimarstva" naći svoje pravo mjesto i dati puni udio u uspješnijem poslovanju kolektiva. Početkom ove godine završen je aneks Školskog centra, i hotel "Park" na Korčuli, dok se radovi na Robnoj kući u Trebinju i na 120 stanova u Gacku privode kraju, kao i projekat novog pogona Industrije alata u u Posušju.
1976. godinu obilježiće takođe novi poslovni uspjesi ove trebinjske firme, koja će u ovoj godini dovršiti zgradu Filijale Privredne banke Sarajevo u Trebinju, pomenutu fabriku u Posušju, moderan Đački dom u Trebinju, Autobusku stanicu u Trebinju, a otvara se i dugo najavljivana Robna kuća Borac iz Travnika. Ova će godina biti upamćena i po otvaranju nove betonjerke i fabrike betonskih prefabrikata u Gorici, iznad hidroakumulacije Gorica. Te godine se, nakon završetka hotela Park na Korčuli, započinje gradnja Osnovne škole i nekih ugostiteljskih kapaciteta u Orebiću, a u Bileći se započinje Đački dom. Da je ovo najplodotvornija godina "Neimarstva", barem što se radova u Trebinju tiče, potvrđuje i statistika u kojoj dalje stoji da je u ovo vrijeme dovršen projekat Doma mladih, a dograđuje se Medicinski centar, gradi se Osnovna škola u Dživaru, Pogon Industrije alata na Humu, kao i niz stambenih zgrada. Kao kruna ovolikog rada i zalaganja, u 1976. godini "Neimarstvu" stiže najveće priznanje koje dodjeljuje Skupština opštine "za izuzetne rezultate u raznim oblastima društvenog života povodom Dana oslobođenja Trebinja", zajedno sa Hidroelektranama na Trebišnjici.
Naredne godine će se otvoriti i taj, i pogon u Posušju, koji je još prethodne godine bio završen, a u ovoj se godini, prvi put u tadašnjoj Jugoslaviji, primjenjuju i izvode radovi na gotovom objektu, koje izvodi upravo "Neimarstvo". U pitanju je izuzetno složen posao probijanja tunela brane na već gotovoj Hidroelektrani Trebinje 2, koja je u sastavu sistema Hidroelektrana na Trebišnjici. Kolektiv se u to vrijeme već isporobao i na izradi montažnih metalskih konstrukcija u oblasti hidrogradnje. Iste te godine, završava se Fabirka Industrije alata u Nevesinju, dograđuje Fabrika alata u Trebinju, gradi se fabrika u Ravnom, otvara se škola u Dživaru i Đački dom u Trebinju, kao i Dom zdravlja na Korčuli i Zdravstvena stanica u Orebiću. U trebinjskom stambenom naselju Mokri dolovi završeno je preko 120 stanova. 1978. pušten je u rad Centar za telekomunikacije u Policama, za koje Neimarstvo radi i novi objekat, kao i za novu hemijsku laboratoriju Industrije alata Trebinje, čiji je pogon u Ravnom te godine otvoren. 1979. u trebinjskom naselju Gorica "Neimarstvo" je dovršilo izgradnju dvije stambene zgrade i savremene samoposluge, ali je zato sve više angažovano na radilištima susjedne Crne Gore. Već naredne, 1980., najveće trebinjsko gradilište na Cetinju, gdje se radi 100 stanova, hotel i fabričke hale za "Obod – Cetinje". U tom vremnu stanovi se grade sistemom tunelskih oplata, po kome za jedan dan, ukoliko ne nedostaje materijala, na ovaj način može da se podigne čitav sprat, što se radi pomoću nove tehnlogije. Zbog bržeg sistema gradnje, pored Crne Gore, radnici "Neimarstva" angažovani su i u Vela Luci, gdje završavaju Opskrbni centar, a u Bileći hale za Kovnicu, dok se u Trebinju otvara novi vrtić u naselju Police i motel Ognjište na Aleksinoj Međi, koji predstavlja spoj savremenog i tradicije. Takođe, započinju i radove na Fabrici za proizvodnju specijalnog alata od tvrdog metala i Fabrici za proizvodnju specijalnog alata od brzoreznog čelika Industrije alata koje će naredne godine biti završene. U ovom periodu Zoran Kukureković, direktor trebinjskog OUR-a Neimarstva, kaže za lokalni list Glas Trebinja - "Neimarstvo je sposobno da u visokogradnji uradi gotovo sve što mogu mnogo jače građevinske firme". Te 1981. godine u Gorici je izgrađen i novi školski objekat, a u naselju Ivanica između Trebinja i Dubrovnika savremeni Prodajno – distributivni cenatar. Još nekoliko narednih godina "Neimarstvo" će graditi u punom jeku, da bi sredinom osamdesetih počelo da stagnira sa izvođenjem radova. Tako u 1982. gradi niz stambenih objekata, a dovršava se i novi objekat mjesne zajednice i smoposluge u Zasadu, da bi naredne godine završili poslove na dograđivanju poslovne zgrade Štamparije Trebinje, adaptaciji dva nova sprata konfekcijske firme "Novoteks", a sa svojim kooperantima završili su i novi objekat Prve osnovne škole u trebinjskom naselju Bregovi. 1984. podijeljeni su ključevi za 110 stanova u novom trebinjskom naselju Tini, koje je gradilo "Neimarstvo". Budući da sredinom osamdesetih građevinare već počinju pratiti poteškoće, 1984. u jednoj od emisija Radio Trebinja direktor "Neimarstva" Dragan Runjevac kaže da njihovi planovi optimistički, ali je investiciona izgradnja ipak u znatnoj mjeri smanjenja, zbog čega se povećava i konkurencija, pa se potežu i rezerve. U drugoj polovini osamdesetih godina "Neimarstvo" vrši dogradnje i adaptacije Hotela Leotar sa 100 kreveta, gdje je izvršena njegova rekonstrukcija i modernizacija, a za UTP Leotar Neimarstvo renovira i bungalove u Srebrenom, objekte u Lastvi, Zavali i Zubačkim Ublima. 1987. Trebinje je dobilo objekat koji već dugo čeka, sportsku salu, na kojoj su izvođači radova bili i radnici "Neimarstva" koji su radili i na novom pogonu fabrike "Novoteksa", otvorene takođe 1987. Kriza u privredi bivše Jugoslavije i građevinarstva kao važne privredne grane, ne zaobilazi ni Neimarstvo. U SOUR-u Neimarstvo rast cijena zabilježen 1987. i 1988. dočekan je kao jedan od težih udaraca ionako poljuljanom građevinarstvu. Poskupljenjem željeza, goriva, električne energije, ozbiljno je poljuljana cijela grana građevinarstva, a u tom periodu se sve više pojavljuje i nelojalna konkurencija što doprinosi da od tada, do ratnih dešavanja na ovim prostorima, "Neimarstvo" bilježi stagnaciju u radu, sve do proteklog rata, kada je mehanizacija i oprema "Neimarstva", koja je bila na zavidnom nivou, u potpunosti uništena, i pored činjenice da na teritoriji grada Trebinja nije bilo ratnih dejstava. Primjera radi, preduzeće u ratni period ulazi sa 12 miksera, 16 kranova, više hiljada kvadrata skele i tunelske oplate, desetine kontejnera, više utovarivača, buldozera, kipera i druge opreme, dok je potpuno uništena betonara na separaciji Lučin Do. Loše poslovanje se nastavlja i nakon rata, tako da u periodu neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno, sve od 1996. do 2002., "Neimarstvo" trpi milionske gubitke, čemu, između ostalog, doprinosi i nebriga o postojećoj imovini, koja se prodaje, pozajmljuje, odnosi, jednom riječju, nestaje. |